Pozdrav!

U zadnje vrijeme postoji trend koji upućuje na veliki “događaj” 21.12.2012. Polazi se od ideje da završava jedan period mayanskog kalendara i počinje sljedeći. Napisane su knjige o tome kako će se na taj dan dogoditi “smak svijeta”! Ne znam ima li u tome istine, ali uvjeren sam kako postoji vrlo visoka vjerojatnost da će se promjena dogoditi!

Kakva promjena?

Pa zamislite ovakav scenarij: znanstvenici objave kako su otkrili novi izvor energije koji je neiscrpan, čist, jeftin. Također objave da su inžinjeri već proizveli prve industrijske generatore toplinske energije, te da će se ubrzo početi prodavati i generatori za kućanstva. Nakon nekoliko mjeseci moći ćete otići u trgovački centar i kupiti takav mali “kućni” generator za toplu vodu i grijanje čija je potrošnja energije zanemariva. Nakon nekoliko godina pojavit će se i prvi automobili na pogon tom novom energijom koji će s jednim “punjenjem” prijeći milijune kilometara za nekoliko kuna.

Po tom scenariju, cijena sirove nafte bi se vjerojatno strmoglavila na 10$/barrel-u. Tada bi cijena litre goriva za Vaš sadašnji automobil pala na prihvatljivih 3 – 4 Kn/l. Da li bi gore navedeni scenarij bio značajna promjena za čovječanstvo? Zvuči nestvarno, zar ne?

Ne slažem se…

Da pojasnim! Za početak, moram Vam ukratko objasniti fizikalni proces zvan nuklearna fuzija. Nuklearna fuzija je proces spajanja jezgri dvaju ili više atoma , a nusproizvod tog spajanja je oslobađanje ogromnih količina energije. Za tako nešto potrebna je vrlo visoka temperatura. Naime, u Suncu se kontinuirano dešava termonuklearna reakcija koja stvara elemente teže od vodika. Naravno, jedini način da se postignu tako visoke temperature na Zemlji je da se detonira konvencionalna nuklearna bomba. Tada se uslijed tako visokih temperatura i uz prisutnost vodika može postići nuklearna fuzija ( i još jača eksplozija ). Od tuda i naziv vodikova bomba ili H-bomba. Naravno, to nije baš praktičan način dobivanja energije. Znanstvenici su tada pokušali dobiti takve temperature u kontroliranom okruženju, tzv. Tokamaku ( uz užasno visoke troškove), ali za sada bezuspješno( projekt ITER ). Na svu sreću, postoji alternativno rješenje.

Davne 1989. godine dva znanstvenika, englez Martin Fleischmann i amerikanac Stanley Pons s Univerziteta Utah objavili su otkriće nuklearne “hladne” fuzije (Cold Fusion ). Iako je nisu oni tako nazvali pridjev “hladna” odnosi se na temperaturu na kojoj se događa fenomen nuklearne fuzije. Tijekom njihovih eksperimenata otkrili su da se može postići nuklearna fuzija na vrlo niskim temperaturama ( nešto preko 100 °C ). Fascinantno je da se postižu viškovi energije koji su neobjašnjivi kemijskim reakcijama i to bez štetnih zračenja koja inače prate takve događaje. Pravo revolucionarno otkriće! Ono je stiglo i na naslovnice svih glavnih novina, među ostalim i tjednika Times i Newsweek. Ali, tada stiže hladni tuš! Većina svjetskih univerziteta pokušavalo je ponoviti eksperimente ali nažalost većina bezuspješno ( pazite na riječ “većina”). Nakon godine dana prepiranja, Fleischmann i Pons stavljeni su na stup srama i njihova znanost etiketirana je kao patološka. Nakon tih događaja onaj tko se usudio istraživati hladnu fuziju bio je stavljen na marginu znanosti. Nadalje, bilo koje ozbiljno istraživanje na tom polju bilo je onemogućeno. Govorilo se da su oni koji se bave hladnom fuzijom napravili akademski suicid.

Usprkos svemu, mnogi znanstvenici nastavili su na svoju ruku replicirati i unaprijeđivati radove koji su započeli Fleischmann i Pons. Mnogi su postigli zapažene rezultate ali nitko kao talijanski inženjer Andrea Rossi u suradnji s profesorom Sergiom Focardijem. Andrea Rossi konstruirao je mali reaktor koji je on nazvao E-CAT ( Energy Catalyzer). Taj je reaktor veličine kutije za cipele i proizvodi preko 10kW snage , a kao elemente za fuziju koristi nikal i vodik. Potrošnja vodika za snagu od 10kW je zanemariva, a nikla je otprilike nekoliko grama za 6 mjeseci kontinuiranog rada reaktora. Teoretski, s nekoliko tona nikla može se opskrbljivati energijom čitav svijet za godinu dana.

Prvu javnu prezentaciju svog reaktora napravio je na Univerzitetu u Bologni 15. siječnja 2011. Od tada, Rossi je prešao s prototipa od 10kW snage na prvo industrijsko postrojenje snage 1 MW. To se postrojenje nudi i kao komercijalno dobavljivo (www.prometeon.it). Planovi gospodina Rossija su veliki. Trenutno radi na patentiranju i certificiranju malih generatora za kućanstva i smatra da će za to biti potrebno još oko godinu dana. Postoje i konkurenti inženjera Rossija koji su naprave manjih snaga već proizveli i koji se bore za dio tržišta. Ne moram ni napomenuti koliko službena znanost prezire inž. Rossija. Ali postoji već dobar dio svjetske akademske zajednice koja podupire istraživanja na polju hladne fuzije. Čak je i NASA pokrenula slična istraživanja. Hladna fuzija danas se naziva i LENR (Low Energy Nuclear Reaction ) da se distancira od termina “hladna fuzija”.

Da se vratimo na početak naše priče. Promjena koja se ima dogoditi, jednom kad tehnologija “hladne fuzije” zaživi, biti će globalna i duboka. I dogodit će se uskoro! Samo da naznačim neke od tih promjena, pojavom velike količine malih, lokaliziranih generatora energije prestaje potreba za sustavom distribucije iz centraliziranih izvora energije koji su danas u rukama manjine čovječanstva. Neograničenim količinama vrlo jeftine, lokalno proizvedene energije, prestaje potreba za osvajačkim ratovima i otimačinom prirodnih resursa. Nestašica pitke vode prestaje biti problem, jer se desalinizacijom mogu proizvesti neograničene količine te tekućine. Kad imamo pitku vodu i hrana prestaje biti problemom. Velika pustinjska prostranstva mogu se pretvoriti u žitnice.

Ovom tehnologijom možemo riješiti naš najveći problem, a to je energija. Riješivši pitanje jeftine energije sve ostalo će se posložiti samo od sebe!

Čovječanstvo je u prošlosti nebrojeno puta stalo na put napretku znanosti i tehnologije. Sjetimo se samo Galilea Galilea, Nikole Tesle i nažalost prerano preminulog Martina Fleischmanna. Mi, ljudi, spremni smo i ( podsvjesno) želimo veliku promjenu koja nam treba sada više nego ikad!

A kraj 2012. je blizu….

Budite u miru!

Alen

14.11.2012